Subota, 28.02.2015.
"Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti."
Anton Pavlovič Čehov
Časni i nečasni profesori sanske srednje škole
Mješovita srednja škola u Sanskom Mostu broji preko devedeset zaposlenih i mahom su to časni i čestiti ljudi. Nažalost, priča o žitu i kukolju je svevremenska, pa tako i u ovome slučaju. Eto, sada je došlo vrijeme da taj kukolj ispliva na površinu i postane "faktor", obzirom da im to do sada nije polazilo za rukom.
Udarnu pesnicu toga kukolja u školi predstavljaju sadašnji direktor Midžan Sead i predsjednica Školskog odbora Cerić Murisa. Njih dvoje su školu doveli na do sada najniže grane, bez obzira da li kao relevantan faktor uzimali međuljudske odnose (nažalost, u školi je zavladao strah i teror, jer se ljudi boje za svoja radna mjesta) ili uspjehe na raznih školskim takmičenjia, koji su najgori do sada.
Primjera radi, na državnom takmičenju učenika srednjih škola pod nazivom "Festival rada", koje se je 2013. godine održavalo u Goraždu, za vrijeme dok je direktorica bila Maida Cepić-Habibović, svi učenici i njihovi mentori, koji su učestvovali na tom takmičenju, su u Goraždu bili dan prije, odsjeli u najboljem hotelu, a troškove smještaja je snosilo resorno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK, a troškove prijevoza Pedagoški zavod USK. Na tom takmičenju su učenici Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu postigli najbolje rezultate do tada, bili među tri najuspješnije škole u BiH, a sa Unsko-sanskog kantona dominantno najuspješnija škola, sa osvojenih pet prvih i dva treća mjesta.
5. Festival rada učenika srednjih škola BiH, održan 11.05.2013. godine u Goraždu
Direktorica Mješovite srednje škole Maida Cepić-Habibović s trofejima sanskih srednjoškolaca u Goraždu 2013. godine
O ovome uspjehu učenika Mješovite srednje škole moglo se je pročitati i po internetskim portalima.
"Uspjesi" za Midžanovog i Murisinog vakta
Prošle, 2014. godine, za vrijeme "direktorovanja" Midžan Seada, to državno takmičenje se je održavalo daleko bliže, u Livnu. Nažalost, direktor škole, zajedno sa Školskim odborom, na čijem čelu se nalazi Cerić Murisa, nisu bili sposobni da obezbijede potrebna sredstva niti za put, pa je direktor Midžan Sead prvo tražio da dio troškova prijevoza učenika i njihovih mentora do Livna snosi sindikalna organizacija, a kada je to odbijeno (sjednicu sindikalne organizacije vodio direktor škole ???), onda se je, na sjednici Nastavničkog vijeća "žicalo" 10-20 KM i na taj način su prikupljena sredstva za gorivo. Treba li reći da je to bilo najkatastrofalnije učešće sanske srednje škole do sada, koja je posljednjih petnaestak godina na tim takmičenjima uvijek postizala odlične rezultate.
Midžan Sead - sadašnji direktor i, kako stvari stoje, GROBAR Mješovite srednje škole u S.Mostu
Postavlja se opravdano pitanje: Je li sanska mješovita srednja škola zaslužila da se na njenom čelu nađu dvije tako nesposobne i zlobne osobe, kao što su Midžan Sead i Cerić Murisa? Ovdje ne treba ispustiti iz vida jednu činjenicu, a to je da su i jedno i drugo svojevremeno bili protukandidati penzionisanom direktoru Hamidu Huzejroviću i da su, na tim konkursima, uvijek ostajali daleko iza prvog izbora. Neko je, očito, znao da posloži vrijednosti onako kako je to baš i trebalo.
Cerić Murisa - predsjednica Školskog odbora JU MSŠ u Sanskom Mostu.
Cerić Murisa je magistrica tehnologije i osoba koja, obzirom da je završila tehnološki fakultet, a radi u Mješovitoj srednjoj školi, uvijek ima problema kako bi "skrpila" normu od potrebnih 20 sati. Kao takva, bila je odličan izbor Seada Midžana kao novi član i predsjednik Školskog odbora, nakon što je istekao dvomjesečni rok prvobitno nelegalno izabranog tzv. privremenog Školskog odbora, kojim je predsjedavao ribočuvar Čelić Emsud, čovjek koji je, po Zakonu o srednjem obrazovanju USK (član 139. stav 3) morao da ima "najmanje SEDMI stepen stručne spreme", a on je imao OSAM - razreda osnovne škole. Zbog fonda od 20 sati, osobe kao što je Cerić Murisa su, očito, bile spremne na sve, pa čak i na protuzakonito djelovanje, te zloupotrebu položaja ili ovlaštenja koje su dobili.
O toj zloupotrebi jasno govori i član 383. Krivičnog zakona Federacije BiH, u kojem doslovno stoji:
A da su svi, počevši od članova tzv. Etičke komisije Dedić Eniza, vjeroučitelja Zenković Mehe, pedagogice (bivše frizerke) Kurbegović Nejre, direktora Midžan Seada, te članova Školskog odbora predsjednice Cerić Murise, vjeroučitelja Nuhanović Mirze, zaposlenika Centra za socijalni rad Omić Mirze, do zaposlenice FIS-a Vitez u Sanskom Mostu i "predstavnice Vijeća roditelja" u Školskom odboru Duračak Medihe itekako, "drugome nanijeli štetu ili teže povrijedili prava drugoga" više je nego jasno.
Da je sve ovo urađeno po strogoj direktivi "viših krugova" potvrđuje i sami sastav Školskog odbora, jer je Omić Mirza, 2012. godine bio kandidat na Lokalnim izborima vladajuće SDA stranke.
Ovdje zbilja nije potreban komentar
Drugi član Školskog odbora iz reda zaposlenih je vjeroučitelj Nuhanović Mirza, poznat po tome što svake sedmice obavezno dovozi svoje vozilo u školske radionice, gdje ga učenici automehaničari servisiraju. Po školi, a naročito među nastavnicima praktične nastave, kruži vic da je Mirzin passat zamalo bio popisan kao stalno sredstvo škole prilikom jednog od godišnjih popisa, jer su ljudi pomislili da je to u vlasništvu škole, koliko često je na školskim automehaničarskim dizalicama. Naravno, u svemu ovome ima i dobrih stvari. Neka se djeca uče svome poslu.
Vjeroučitelj Nuhanović Mirza, koji je sitne ovozemaljske interese stavio ispred osnovnih Božijih zakona i odredbi
Međutim, Nuhanović Mirza nije jedini, koji ovako izdašno koristi resurse škole. Da bi i učenici frizeri imali adekvatan "predmet obrade", u prostorije praktične nastave za frizersku struku, u kasnijim popodnevnim satima, često navrati i cijenjena supruga direktora škole na odgovarajući i, treba li posebno da naglašavam, besplatan frizerski tretman. Opet, kažem, neka se djeca uče.
Kršenje zakona po svim osnovama
"Artiljerijska priprema" za sve ovo što mi se je u ovoj godini desilo, počela je odmah nakon prošlogodišnjih februarskih protesta, preko sramne sjednice tzv. Etičke komisije, koju je tačno na dan "velikog povodnja" 16.05.2014. godine organizovao još jedan Midžanov poslušnik Dedić Eniz, kojemu je to, kao i direktoru Midžanu, vjeroučitelju Zenković Mehi, te pedagogici Kurbegović Nejri bilo važnije od spašavanja nastavnih pomagala iz prostorija školskih radionica, koje su, baš tada, plavljene nabujalim vodama rijeke Sane.
Od tada neviđeni mobing se je odvijao maltene svakodnevno. Sjednice "Čelićevog ribočuvarskog" privremenog Školskog odbora su se održavale svakih desetak dana, a tema svake od njih smo bili moja supruga i ja. Sve te gnusne laži i na ničemu utemeljene insinuacije su promptno "kačene" na oglasnu ploču škole i tu ostajale danima, do naredne sjednice Školskog odbora. Čak su mi i zabranjivali "da iznosim vlastito mišljenje", prijeteći da ću biti kažnjen ako nastavim to da činim, pa su i to "kačili" na oglasnoj tabli škole. Prijetili i prijetnju realizovali.
Ovu odluku Školski odbor je razmatrao i kao posebnu tačku dnevnog reda:
Naravno, u tom mobingu, nije zaostajao ni direktor Midžan Sead.
Jedan od očitih primjera mobinga na radnom mjestu od strane Školskog odbora i direktora škole
Osim ovoga, tih primjera očitog mobinga od strane Seada Midžana bilo je još.
Primjera radi, na sjednici Nastavničkog vijeća od 19.03.2014. godine, Midžan Sead je javno, pred svima, rekao da smo moja supruga i ja "uzročnici loših međuljudskih odnosa", ne navodeći za tu tvrdnju niti jedan dokaz, a njegov podmladak-sinčić Said je tada, pred svima i ničim izazvan doslovno izjavio kako je on "izabran u kantonalni Izborni štab SDA za predstojeće Opšte izbore", na šta je oštro reagovao samo profesor Mirzet Kalić, naglašavajući da politika ne smije da se propagira u školi.
Midžan Sead niti jednom riječju nije skrenuo pažnju svome podmlatku da očito i bestijalno krši Zakon o srednjoj školi, posebno član 5. stav 5, koji o tome decidirano govori.
Član 5. Zakona o srednjem obrazovanju USK ("Službeni glasnik USK", broj 17, od 04.07.2012.)
Članom 4. Zakona o zabrani diskriminacije u BiH jasno je definisano i šta se podrazumijeva pod pojmom "mobing":
Zakon o zabrani diskriminacije u BiH, član 4., stav 3. - Mobing
Ovog "nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu", čija je svrha "degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog" u aktivnostima ribočuvarevog Školskog odbora, Midžan Seada, Cerić Murise, Nuhanović Mirze i ostale bratije je bilo i više nego dovoljno.
Nažalost, u ovim prljavim radnjama učešće je uzeo i predsjednik sindikalne organizacije škole Kazić Alem, koji se je od samoga početka otvoreno stavio na stranu direktora škole, dozvoljavajući mu da prisustvuje rijetkim sjednicama sindikalne organizacije, uzimajući zdravo za gotovo sve što bi mu ovaj rekao, a ne nalazeći za shodno da posluša i drugu stranu, koja je, pri tome, imala hrpu dokaza koji bi mu pokazali o čemu se, zapravo radi. Drugu stranu koja je, izdvajajući mjesečno preko 10 KM znatno učestvovala u plaćanju Kazićeva 4 sata sedmične norme, na koju isti ima pravo kao sindikalni povjerenik. Kasnija raspodjela predmeta za školsku 2014./2015. godinu će pokazati da je njegov osnovni cilj bio da od mene uzme predmet Programiranje CNC mašina, što mu je, treba li to posebno i isticati, na kraju i uspjelo. Cijena nije mogla da bude previsoka. I moj otkaz je bio prihvatljiv. Možda čak i poželjan.
Tog 09.04.2014. godine, kada je ribočuvarev Školski odbor održao jednu od svojih sesija, direktor škole Midžan Sead me je lažno i pred cijelim kolektivom optužio kako sam organizovao nekakav bojkot nastave od strane
drugog razreda mašinske tehničke škole, koji se uopšte nije dogodio. Na sjednici Nastavničkog vijeća je profesorica bosanskog jezika Duračak Emine (inače, rođena sestra muža članice Školskog odbora Duračak Medihe, koja je glasala za moj nezakoniti otkaz) govorila o tome da su neki
učenici napustili pola njenog sata, što je Midžan iskoristio da optuži mene. Kasnije će se ispostaviti da je razlog
napuštanja sata bilo bezrazložno udaljenje sa sata od strane dotične profesorice jednog od učenika ovoga razreda, čije ime iz razumljivih razloga neću navesti, a što je kod ostalih učenika izazvalo revolt, pa su zbog toga i napustili taj sat.
Slične izjave dotične profesorice Emine Duračak, koje su bile usmjerene protiv mene, su čitane i prošle godine na sjednicama Nastavničkog vijeća, a da to nije imalo nikakve veze sa dnevnim redom sjednice i, što je najvažnije, a što će se kasnije pokazati, bile su utemeljene na lažima i insinuacijama i nesposobnosti dotične profesorice da ostvari normalan odnos s učenicima kojima drži nastavu. Za ovo zbilja ima i previše primjera, ali to nije tema ove priče, već je samo poslužilo kao pojašnjenje da se ništa ovdje nije dešavalo slučajno i da je snajka iz Školskog odbora itekako našla načina da konačno "posloži stvari onako kako je to odavno trebalo, a za šta nisu uspijevali da pronađu pravi način".
Postupajući prema Zakonu o pristupu informacija, upravi škole sam dana 16.04.2014. godine uputio Zahtjev za dostavu zapisnika sa sjednica privremenog Školskog odbora, na kojima smo obavezna tema bili moja supruga i ja.
Obzirom da direktoru Midžan Seadu nije bitno da li se radi po zakonu ili ne, on se je glatko oglušio o ovaj moj zahtjev, iznoseći nebuloze, koje nemaju veze sa stvarnošću, smatrajući da dok iza njega stoji vladajuća politička partija, on i nije obavezan da poštuje bilo kakve zakonske propise.
Odgovor direktora škole Seada Midžana
Naravno da stvar nije promijenilo ni moje skromno laičko pojašnjenje. Zapisnike nikada nisam dobio.
Mobing koji provodi direktor škole se nastavlja, pa isti 11.06.2014. godine, ničim izazvan, na sjednici Nastavničkog vijeća, kao stručnog organa škole, pred svima izjavljuje kako sam ja "radio kriminalne radnje", ne navodeći niti jedan primjer za to.
Svesrdnu podršku mu u tome daje i tzv. Etička komisija, koja pod predsjedanjem Dedić Eniza, 18.06.2014. godine donosi svoje mišljenje, koje nije objasnila ni potkrijepila niti jednim dokazom, i to "mišljenje" će se protezati kroz sva naredna dokumenta, pa čak i ona o suspenziji i otkazu.
"Mišljenje" tzv. Etičke komisije na čelu sa Dedić Enizom
O tome kako je vršena obuka i izdavani certifikati za CNC operatera je bilo više govora u trećem blogu "CNC centar u Mješovitoj srednjoj školi u Sanskom Mostu" od 19.02.2015. godine.
Međutim, ovdje je bitna predzadnja rečenica da će ovo mišljenje poslužiti za pokretanje disciplinske mjere prema zaposlenicima škole.
"Artiljerijska priprema" je izvršena i sada je trebalo još samo pustiti da "pješadija" završi svoj dio posla. Ja, kao bivši pješadijski oficir, dobro znam šta to znači.
25.06.2014. godine Midžan Sead mi javno zabranjuje da predajem predmete vezane za CNC tehnologiju (te moje sate će, već sutradan, 26.06.2014. godine, dobiti sindikalac Kazić Alem).
Disciplinska komisija
26.08.2014. godine na sjednici Nastavničkog vijeća, Midžan Sead formira Disciplinsku komisiju i to je prvi slučaj kada stvari neće ići onako kako su to on i ekipa oko njega bili planirali. Naime, Midžan tada u tu tročlanu komisiju uspijeva da ubaci svoga poslušnika Kurtović Sulejmana, ali kolektiv, pored njega, bira još dvojicu časnih profesora Konjević Ešefa i Mehadžić Samira. Ovo će se pokazati kao jedan od ključnih momenata u kasnijem razvoju događaja.
Školski odbor Murise Cerić i Mirze Nuhanovića ovo potvrđuje na svojoj sjednici održanoj 23.10.2014. godine.
Odluka Školskog odbora o osnivanju Disciplinske komisije
Kako ću saznati kasnije, ova komisija je održala nekoliko sastanaka, razmatrajući optužbe direktora Seada Midžana, Nejre Kurbegović, Eniza Dedića, Mehe Zenkovića, Murise Cerić i Mirze Nuhanovića, kao "predstavnika zaposlenih" u organima koji su imali samo jedan zadatak: moj otkaz i to po svaku cijenu.
Nešto više od mjesec dana nakon ove odluke Školskog odbora, u maniru pravih sudskih postupaka (slučaj "Ramo Brkić" je mala maca za mene) dobijam poziv u svojstvu okrivljenog i to na JAVNU RASPRAVU, koja će se održati 25.12.2014. godine.
Ovdje sam potencirao ovaj dio "javna rasprava", jer će se to pokazati kao važan element, koji će pokazati njihove stvarne namjere.
Poziv za raspravu Disciplinske komisije u svojstvu OKRIVLJENOG
Prijavu je, treba li to posebno naglašavati, podnio Sead Midžan, čovjek koji obavlja funkciju direktora škole i koji je uspio da uništi sve ono pozitivno što su prethodna tri direktora uspjeli da urade, čovjek koji je u zbornicu, kao nikada do tada, uvukao strah i teror, čovjek zbog kojeg profesori i nastavnici praktične nastave sanske Mješovite srednje škole gledaju da što prije završe svoje obaveze i pobjegnu iz škole.
U cilju da se učenicima mašinske tehničke škole - smjer programeri CNC mašina, pruže što bolji uslovi rada, dana 14.10.2014. godine me je kontaktirao direktor firme GAT - CNC tehnika iz Sanskog Mosta, gospodin Almir Gvožđar, pitajući da li, obzirom da je direktor Midžan Sead odbio bilo kakav vid saradnje, postoji ikakva mogućnost da bar oni dobri učenici, koji to žele, dolaze u GAT nakon završene nastave. Rekao sam mu da ću to provjeriti kod nadležnog ministarstva obrazovanja i javiti mu.
O ovome sam sutradan, 15.10.2014. godine obavio razgovor s gospođom Neđarom Raič, načelnicom sektora za srednje i visoko obrazovanje u Ministarstvu obrazovanja, koja je rekla da direktor GAT-a pošalje Ministarstvu dopis i da će oni to riješiti. Nažalost, i pored poslanog dopisa, ovo nikada nije riješeno, tako da su učenici ostali uskraćeni da u jednoj od najsavremenijih tvornica ove vrste u BiH nauče suštinu onoga za šta bi trebalo da se školuju.
Midžan Sead će ovu moju konverzaciju kasnije okarakterisati kao "huškanje učenika i roditelja", obzirom da ga je gospođa Raič zvala i po ovom pitanju.
Istoga dana smo moja supruga i ja dobili preporučenu pošiljku iz škole sa zdravom razumu čudnim i, moram priznati, glupim zahtjevima. Potpisnica ovoga dokumenta je bila Murisa Cerić.
Novi primjer očitog mobinga predsjednice Školskog odbora Murise Cerić
Cerić Murisi savjetujem da, ako do sada nije uspjela da skonta odgovore na ova gore pitanja, pročita moj blog "CNC centar u Mješovitoj srednjoj školi u Sanskom Mostu" i sve će da joj bude jasno.
Naravno, svu tu dokumentaciju oni su imali daleko prije mene, no ako za cilj naš
mobing, onda su sva sredstva dozvoljena. Barem je tako mislila Murisa Cerić.
O ovome sam obavijestio predsjednika kantonalnog Sindikata srednjeg obrazovanja, gospodina Samira Fajića, koji mi je rekao da mu taj najnoviji primjer mobinga odmah pošaljem, kako bi Sindikat srednjeg obrazovanja BiH angažovao tim za pravnu pomoć.
Naravno da sam to odmah i uradio.
Mala digresija, koja govori o tome koliko je direktor škole Sead Midžan bešćutna i bezosjećajna osoba. Naime, dana 22.10.2014. godine (srijeda) u 13,00 sati, poslije podne namaza, je bila džennaza našem umrlom radnom kolegi, rahmetli Zijadu-Ziji Karariću, a Midžan Sead je u 08,50 sati na oglasnoj ploči u zbornici škole napisao obavijest o održavanju sjednice Nastavničkog vijeća, s početkom u 12,35 sati sa samo jednom tačkom dnevnog reda: "Zahtjevi učenika". Pametnome dosta.
Dana 13.11.2014. godine, na sjednici Nastavničkog vijeća, bilo je riječi o nečemu što će Midžan Sead pokušati zloupotrijebiti protiv mene. Pod tačkom 4 dnevnog reda "Ignorisanje nastave od strane učenika" Midžan Sead je ponovo počeo priču o tome da se "huškaju učenici i roditelji", navodeći ponovo slučaj profesorice bosanskog jezika Emine Duračak kod 3. razreda mašinske tehničke škole, kojima ja ova školske godine uopšte nisam predavao, obzirom da je Midžan Sead predmet Programiranje CNC mašina, koji sam ja predavao prošle godine, dao sindikalcu Kazić Alemu.
Nakon ponovne žalopojke Emine Duračak, Midžan Sead je rekao kako je i on "morao da izađe sa roditeljskog sastanka 4. razreda mašinske tehničke škole", te da misli da je sve to, kako kaže, "organizovano, a to je nešto najteže. To treba pratiti i spriječiti. Ima nekih optužbi prema pojedincima i da on to prvobitno nije povjerovao". Ni Ranković se, svojevremeno, ovakve pripeme ne bi postidio.
O čemu je, zapravo, govorio Midžan Sead, kada je rekao da je morao da izađe s roditeljskog sastanka 4.razreda mašinske tehničke škole?
Na sastanak, koji je na zahtjev roditelja sazvala razrednica ovoga odjeljenja, a na koji je, kako sam kasnije saznao, došlo 16 od 25 roditelja, te kojemu su, uz roditelje prisustvovali i učenici, te direktor škole, Midžan Sead je pred svima i ničim izazvan, rekao kako ja prošle godine nisam ništa naučio učenike iz predmeta Programiranje CNC mašina.
Tada je jedan od učenika ustao i pred svima Midžanu u lice rekao kako su oni naučili puno toga, ali da od njega, dok im je predavao predmet Mašinski elementi, nisu naučili ništa, obzirom da im je Midžan, između ostalog, na tim satima pričao kako se je, dok je prije rata radio u Prijedoru, jednom napio i u povratku u autobusu povratio u svoju torbu sa spisima, a sutradan je, onako mahmuran, tu torbu ponio na posao. Zatim mu je učenik rekao da ih je savjetovao da slobodno od roditelja, dida ili nane, ukradu 20-30 KM, jer to je mali iznos da bi se smatrao krađom. Učenik je pred svima rekao i kako im je Midžan pričao o tome kako on pravi rakiju od dunja, kako im je pričao da je, dok je bio mlađi, ulazio u samoposlugu, otpakivao kutiju keksa, na način da je načne samo na ćošku i da iz nje izvlači i jede kekse, a da je, potom, vrati na policu kao da se ništa nije desilo i još neke gluposti, na šta se je on samo zacrvenio (čudno i to) i napustio sastanak.
Iako ja nisam imao pojma o ovome, biću optužen za "huškanje učenika i roditelja". Što bi rekli, ni luk jeo, ni luk mirisao, a nastradao.
Na istoj toj sjednici Nastavničkog vijeća, direktor Midžan Sead je rekao kako " u Etičkom kodeksu nema gore optužbe od huškanja učenika za bojkot nastave i direktor može sankcionisati toga radnika".
Moj originalni zapisnik sa sjednice Nastavničkog vijeća od 13.11.2014. godine
Famozna sjednica Disciplinske komisije je zakazana 25.12.2014. godine u 14,15 sati. Dan prije sam se čuo s kantonalnim sindikalcem, kolegom Samirom Fajićem, koji mi je potvrdio svoj dolazak na ovu sjednicu, pitajući me da li je u školu dolazila inspekcija po zahtjevu Sindikata srednjeg obrazovanja BiH. Rekao sam mu da, koliko ja znam, inspekcija nije dolazila.
Iako je u pozivu, koji mi je upućem da se u svojstvu okrivljenoga pojavim na javnoj raspravi 25.12.2014. godine, predsjednik Disciplinske komisije Kurtović Sulejman je kategorički bio protiv da sjednici, koja je bila u kancelariji direktora škole, prisustvuju i Ermin-Cuco Karić, predsjednik "Udruženja građana za bolji Sanski Most", zatim Senudin Safić, dopisnik BH radija iz Sanskog Mosta, te opštinski vijećnik Nihad Ključanin, navodeći da ovo "nije javna rasprava, jer da je javna, onda bi imali pravo svi da prisustvuju" (??).
Moj zapisnik sa sjednice Disciplinske komisije, koja nije ni održana
Kurtoviću sam javno rekao da ja likovima kao što je on ne vjerujem, te da ću sjednicu Disciplinske komisije i sve ono što se na njoj bude događalo, da snimam mobilnim aparatom.
Predsjednik sindikata srednjeg obrazovanja USK kolega Samir Fajić je rekao kako se komisija nije smjela dovesti u ovakvu situaciju, te da je sve ovo morala daleko prije da odbaci.
U jednom trenutku kolega Ešef Konjević je izišao iz kancelarije i kada se je ubrzo vratio, rekao je kako on više ne želi da učestvuje u radu ove Disciplinske komisije, "po cijenu da ostane bez posla". Nakon ovakve geste kolege Konjevića, isto je uradio i kolega Samir Mehadžić, tako da je na drugoj strani usamljen ostao Sulejman Kurtović.
U 14,35 sati, samo dvadeset minuta nakon ulaska u kancelariju, Disciplinska komisija škole više nije postojala. Jednostavno se je raspala, jer su dvojica časnih ljudi odlučili da ne žele da učestvuju u nečasnoj igri Seada Midžana i Murise Cerić.
Suspenzija
05. januara 2015. godine sam u 13,55 sati od poštara preuzeo dvije preporučene pošiljke iz škole i, kada sam ih otvorio, vidio sam da se radi o jednomjesečnim suspenzijama za moju suprugu i mene, koje je Midžan Sead donio 31.12.2014. godine.
Odluka o mojoj suspenziji s "jasnim" dokazima
O svemu sam odmah obavijestio predsjednika Sindikata srednjeg obrazovanja USK kolegu Samira Fajića, a on je obavijestio gospođu Neđaru Raič, koja mu je rekla kako će zvati Midžana i naložiti mu da poništi odluku o suspenziji, te da će u školu "poslati isnpektora", da sve ispita, obzirom da su u Ministarstvu obrazovanja "nezadovoljni radom Seada Midžana".
U 15,05 sati sam se i lično čuo s gospođom Raič, koja mi je dala svoju e-mail adresu i zamolila da joj pošaljem sve materijale koje imam.
Vratimo se Midžanovim razlozima za suspenziju.
Prvi govori o tome da sam ja "objavljivao tekstove i fotografije na facebook grupi pod nazivom škole" što je notorna laž, obzirom da takva grupa ne postoji, a čak i da postoji, informatički nepismeni Midžan Sead bi trebalo da zna da to nije nikakav prekršaj. Postoji facebook grupa Srednja škola Sanski Most, na kojoj se objavljuju afirmativni tekstovi iz oblasti srednjeg obrazovanja i šire.
Druga stavka je ona koja se provlači još od Dedićeve Etičke komisije, a u kojoj stoje paušalne i nikada argumentima potvrđene laži o "huškanju učenika škole". Jednom će neko morati da objasni šta im ovo, u stvari znači. Ispod nivoa mi je i da odgovaram na prvi dio ove optužbe, jer ja nikada i nikoga nisam vrijeđao. Izgleda da sam malkice drugačije vaspitan u odnosu na Dedića i Midžana. Za razliku od njih, ja ljude ne vrijeđam i ne nanosim im štetu.
Treća stavka je detaljno obrazložena u blogu o CNC centru, gdje se jasno vidi da su sve aktivnosti oko obuke CNC operatera rađene u koordinaciji s nadležnim Ministarstvom obrazovanja, koje je odobrilo dostavljeni detaljni elaborat, zatim Nastavni plan i program, izgled certifikata, te na osnovu svega toga, donijelo rješenje o ispunjenosti uslova za ovu edukaciju odraslih.
Četvrta stavka o "lažnim optužbama na račun direktora škole" je još jedna laž, obzirom da ja to nigdje nisam rekao, ali evo sada, prvi put kažem, da imam audio snimak jednog od zaposlenika škole koji kaže da ga je direktor Midžan Sead uslovljavao da potpiše neku izjavu, prijeteći mu kako će se ovaj proces na sudu otegnuti, a da on nema punu normu. Ovo će biti objelodanjeno na sudu.
Peta stavka govori o mojim, navodnim, "lažnim optužbama o mobingu", a samo u ovome blogu navedeni dokazi jasno pokazuju ko tu, u stvari, laže.
Poslednja, šesta stavka je laž za sebe, obzirom da sjednica Disciplinske komisije nije ni održana, a ono što nije održano se ne može ni "ometati". S druge strane, prisustvo predsjednika Udruženja građana za bolji Sanski Most je uzrokovano pozivom na "javnu raspravu", koju sam ja, kao okrivljeni, dobio.
Sutradan, 06.01.2015. godine, održana je sjednica Nastavničkog vijeća, a na oglasnoj ploči u zbornici su već bile zakačene Midžanove odluke o Maidinoj i mojoj suspenziji. Na toj sjednici Nastavničkog vijeća jedino je kolega Mirzet Kalić pomenuo naše suspenzije, dok se je tzv. "sindikalac" Alem Kazić ponašao kao da se ništa nije desilo, čak i nakon moga direktnog zahtjeva kako želim stav sindikalne organizacije o svemu ovome. Umjesto toga, on je otišao zajedno sa Midžanom u njegovu kancelariju. Vjerovatno da usaglase naredne korake.
Na ovu odluku o suspenziji moj advokat je 08.01.2015. godine uložio prigovor Školskog odboru, iako u samo odluci čak nema obavezne "pouke o pravnom lijeku", ali zato ima stavka da će ista da bude "objavljena na oglasnoj ploči u zbornici škole".
Prigovor Školskom odboru na odluku o suspenziji
Moj dobri drug, poštar Hairić je bio predodređen da mi u januaru donosi samo loše vijesti.
U subotu, 10.01.2015. godine, ponovo mi je donio preporučenu pošiljku iz škole, s povratnicom, a kada sam je otvorio, vidio sam da se radi o Rješenju direktora o otkazu moga ugovora o radu.
Nezakonita odluka o raskidu ugovora o radu, donesena od strane direktora Seada Midžana
Jedan od dva razloga zašto sam dobio otkaz jeste moje navodno "vrijeđanje" direktora škole putem "javnog medija" (??) (facebook grupa Prosvjetni radnici USK).
Jasno je da tu nije bilo nikakvog "vrijeđanja", što se i vidi po onome što sam tu objavio:
Objava i komentari na facebook grupi Prosvjetni radnici USK
Sudska presuda, koju sam ovdje postavio, je presuda Opštinskog suda u Sanskom Mostu od 03.10.2014. godine, kojom se Mješovitoj srednjoj školi u Sanskom Mostu nalaže da u roku od 15 dana na mjesto direktorice škole vrati nelegalno smijenjenu moju suprugu. Međutim, to bi značilo da Midžan mora ponovo da ide u učionicu i priča učenicima o tome "kako se peče rakija od dunja" i ostale gadosti, koje nemaju nikakve veze sa obrazovanjem, a još manje s vaspitanjem.
Šta o svemu ovome kaže Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti škole, kojega su Midžan Sead, Cerić Murisa, Mirza Nuhanović i ostali članovi Školskog odbora (Duračak Mediha i Omić Mirza) čak dva puta u roku od mjesec i po dana mijenjali, pokušavajući ga prilagoditi "mome slučaju". I kao takvoga su ga, opet, brutalno prekršili.
Inače, u članu 8., u kojemu su navedene teže povrede radnih obaveza, u stavci 8. stoji da je jedna od njih i "političko organizovanje i djelovanje u prostorijama škole", pa se postavlja logično pitanje kako to da niko nije poduzeo bilo kakve mjere protiv Saida Midžana, sina direktora škole, koji, inače, i dalje radi, iako se je profesorica koju je mijenjao, vratila na svoje radno mjesto, a nakon njegove izjave da je "izabran u kantonalni Izborni štab SDA za predstojeće Opšte izbore". U tim naglavačke urađenim izmjenama Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti, Midžan Sead, Cerić Murisa i ostala bratija je, pored navedene stavke 8, člana 8. pod stavkom 20. ponovo stavila "Političko djelovanje u školi".
Član 11. ovoga modifikovanog i mome slučaju prilagođenog Pravilnika, ipak, kaže da "
disciplinski postupak vodi stalna komisija, koja u tom slučaju donosi i odluku, te izriče mjeru u disciplinskom postupki".
Član 16. kaže da "
po sprovedenom disciplinskom postupku" direktor škole donosi rješenje, koje "
mora biti obrazloženo i mora sadržavati pouku o pravnom lijeku".
Ovo je samo jedan od jasnih dokaza da je Midžan Sead, a kasnije i članovi Školskog odbora, na čelu s Murisom Cerić, prekršili važeći Pravilnik, obzirom da Disciplinska komisija
nikada nije održala sjednicu na kojoj je utvrdila moju bilo kakvu odgovornost.
Osim toga, Odluka o suspenziji, koja je direktoru Seadu Midžanu poslužila kao uvertira za Odluku o otkazu, niti je obrazložena, niti ima pouku o pravnom lijeku, čime je Midžan Sead opet prekršio Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti.
O Odluci o suspenziji se je oglasila i pravna služba Saveza sindikata srednjeg i visokog obrazovanja BiH, koja 12.01.2015. godine dala svoje stručno mišljenje.
Mišljenje pravne službe Saveza sindikata srednjeg i visokog obrazovanja BiH o suspenziji
Osam dana kasnije, ova služba daje svoje stručno mišljenje i o otkazu ugovora o radu, kojeg je donio direktor Midžan Sead.
Mišljenje pravne službe Saveza sindikata srednjeg i visokog obrazovanja BiH o otkazu
Naravno da je moj advokat i na Odluku o otkazu, koju je donio direktor Sead Midžan, uložio žalbu Školskog odboru.
Žalba upućena Školskom odboru na Odluku o otkazu ugovora o radu
Licemjerni Školski odbor Murise Cerić
Član 16. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti govori da zaposlenik protiv rješenja o disciplinskoj mjeri podnosi prigovor Školskom odboru, što sam ja, preko svoga advokata i učinio. I u slučaju odluke o suspenziji i u slučaju odluke o otkazu.
Međutim, Školski odbor se uopšte nije oglašavao.
Dana 16.01.2015. godine sam članu Školskog odbora iz reda zaposlenih, vjeroučitelju Mirzi Nuhanoviću, poslao navedeno mišljenje pravne službe Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja BiH.
E-mailovi koje sam uputio Mirzi Nuhanoviću 16. i 20.01.2015. godine
Obzirom da je drugo polugodište počinjalo 26.01.2015. godine, 22. i 23.01.2015. godine sam, u dva navrata, kontaktirao gospođu Neđaru Raič iz Ministarstva obrazovanja, pitajući je da li da se ja 26.01. pojavim u školi ili ne, obzirom na donesene odluke od strane direktora Seada Midžana.
Oba puta mi je rekla da ja normalno idem u školu, obzirom da sam uložio prigovor (žalbu) i da je proces u toku.
I, došao je i taj ponedjeljak, 26.01.2015. godine. Obzirom da ja imam nastavu od 11,50 sati kod 4.razreda mašinske tehničke škole, otišao sam u njihovu učionicu i, kao nikada do tada, zatekao praznu učionicu. Djece nije bilo. Kada sam se vratio u zbornicu, njihov razrednica Alma Talić mi je rekla kako joj je Midžan Sead rekao da njeni učenici neće imati ta dva sata, te da ih pusti kući, što je ona i uradila.
Ostao sam u zbornici, u koju je u 12,15 sati ušao direktor Midžan Sead pitajući me da li sam ja dobio odluku o suspenziji, uz konstataciju da "
vidi da sam došao na posao".
O ovome sam, opet, odmah obavijestio gospođu Raič, ali i kantonalnog sindikalca Fajića, koji su mi rekli da "
normalno održim ostatak nastave".
Dan kasnije, Midžan Sead mi se je obratio pred cijelom zbornicom, rekavši da ne bih smio da idem na nastavu, uz opasku da poslije ne bude kako me nije upozorio. U normalnim uslovima, ovo je klasični primjer mobinga na radnom mjestu.
Nakon toga je ušao u učionicu u kojoj sam držao nastavu sa 4.razredom mašinske tehničke škole, uz opasku kako "samo provjerava".
Tog istog 27.01.2015. godine sam negdje oko 13,15 došao u zbornicu i tu zatekao samo profesoricu Bademu Talić i predsjednicu Školskog odbora Murisu Cerić, kojoj sam u dvadesetminutnom razgovoru objasnio sve ono što je Midžan Sead uradio mojoj supruzi i meni, donoseći odluke o suspenzijama, a u mome slučaju i odluku o raskidu ugovora o radu.
Također sam joj rekao i da smo, posredstvom svoga advokata, na sve te odluke uložili prigovore, odnosno žalbe.
Murica Cerić, ta licemjerna pokvarena osoba me je svo vrijeme slušala. uz opasku da su se oni (ostali članovi Školskog odbora) sastali prošle sedmice, ali da nisu donijeli nikakvu odluku. Kao, ona nije bila prisutna na tome sastanku.
Sutradan, u srijedu 28.01.2015. godine sam od 11,00 sati imao nastavu sa vozačima motornih vozila i kada sam došao do radionica za praktičnu nastavu, primijetio sam da ključ od ulaznih vrata više ne funkcioniše. Tada je došao Vojniković Dževad, kojega je direktor Midžan Sead postavio za koordinatora praktične nastave i rekao mi da je, po naređenju direktora škole, promijenio cilindar, kako ja ne bih mogao da uđem u tu prostoriju.
O ovome sam se konsultovao sa kantonlnim sindikalcem Samirom Fajićem, koji mi je rekao da ne insistiram na tome, već da se od sada javljam pedagogici škole i da vrijeme nastave provedem u zbornici.
Međutim, samo sat vremena kasnije me je moja supruga nazvala i rekla da je upravo preuzela preporučenu pošiljku iz škole u kojoj se je nalazilo Odluka Školskog odbora od 21.01.2015. godine, kojim se potvrđuje odluka direktora Seada Midžana i raskida moj ugovor o radu. U potpisu je predsjednica Murisa Cerić. Dakle, odluka koja je donesena čak sedam dana prije.
Odluka Školskog odbora o potvrđivanju raskida ugovora o radu, donesena 21.01.2015. godine
Na koverti se jasno vidi da je ova Odluka iz škole poslana tek 27.01.2015. godine, iako je Školski odbor odluku donio 21.01.2015. godine.
Licemjerna predsjednica Školskog odbora Murisa Cerić, koja je samo dan prije toga sa mnom skoro dvadeset minuta razgovarala, nije imala hrabrosti da kaže kako su oni davno odlučili o mojoj sudbini, kako su donijeli odluku o raskidu ugovora o radu, a da pri tome uopšte nisu razmatrali niti jednu od mojih žalbi, čak je na kraju ove odluke napisala kako mi dozvoljava žalbu nadležnom sudu (???) u roku od 30 dana.
Jadna i žalosna magistrica Murisa Cerić bi trebalo da zna da ja na ovu njihovu odluku mogu samo da uputim tužbu nadležnom sudu, a nikako tamo neku žalbu. Naravno to sam i uradio.
Ovdje je još interesantno pomenuti da je direktor škole Sead Midžan nazvao dvojicu instruktora vožnje, koji obučavaju vozače motornih vozila i rekao im da dvoje motornih vozila, na kojima se izvodi obuka, a koja su bila garažirana u prostoriji gdje sam ja izvodio nastavu s tim odjeljenjem, "ovih dana, dok se situacija ne riješi, ne parkiraju u radionicu, već da ih voze kući" (???).
Pored toga, otišao je u MUP u Sanskom Mostu i od njih tražio da spriječe moje navodno dalje pojavljivanje u školi, na šta su mu oni rekli da to ne spada u domen njihovog djelovanja i zamolili ga da im ne oduzima dragocjeno vrijeme.
Iako sam mislio da ne postoji toliko nisko dno na koje Sead Midžan još više može da padne, ovim me je, ipak, u tome razuvjerio. Kada je on u pitanju, uvijek postoji "niže i od najnižeg", ma koliko to u jezičkog smislu bilo nepravilno i nemoguće.
Midžan Sead protiv budžeta USK
Naravno da sam ja, nakon svega ovoga, putem svoga advokata tužio JU Mješovita srednja škola u Sanskom Mostu i naravno da ću taj spor i da dobijem. Ono što je jedino neizvjesno u cijeloj ovoj priči jeste vrijeme koje će proteći dok se to ne dogodi.
Međutim, svaki minut koji do tada protekne, nažalost, platiće budžetski korisnici Unsko-sanskog kantona, a sve zbog nezakonitih radnji direktora Seada Midžana, predsjednice Školskog odbora Murise Cerić, te članova Školskog odbora vjeroučitelja Mirze Nuhanovića, Mirze Omića i Medihe Duračak.
Tužba protiv Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu
Ovdje moram napomenuti da ću učiniti sve, ama baš sve, u zakonskim okvirima, da štetu ne plati samo Budžet USK, već da se ista naplati i iz džepova pomenute bratije, a sve zbog evidentne zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, sukladno članu 383. Krivičnog zakona Federacije BiH.
Sama visina sudskog spora iznosi 9.500 KM, na šta treba dodati svaki minut koji je protekao od 21.01.2015. godine, od kada je stupila na snagu Odluka o otkazu.
Osim toga, tu treba dodati i sve uplate na doprinose i poreze.
Ako ovome dodamo i već donesenu presudu na štetu škole po tužbi moje supruge zbog nezakonite smjene s pozicije direktorice škole, gdje je visina sudskog spora iznosila 5.000 KM, uz presudu suda da se direktorici isplate i sve razlike u plati između plate direktorice škole i profesorice njemačkog jezika, te da se isplate i razlike doprinosa i poreza na plate, dolazimo do zaključka da je direktor Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu Midžan Sead budžet Unsko-sanskog kantona do sada oštetio za iznos od oko 20.000 KM, a ta cifra se svake sekunde samo povećava.
Konačan iznos će zavisiti samo od brzine sudskih organa, jer će isti biti manji samo u slučaju efikasnijeg i bržeg reagovanja suda.
Do tada, na Biro rada u Sanskom Mostu prijavio se je i jedan master proizvodnog mašinstva.
Koliko sam uspio da saznam, jedini na birou, sa čak preko 19 godina radnog iskustva, što u prosvjeti (preko 9 godina), što u privredi (preko 10 godina).
PRAVDA JE SPORA, ALI DOSTIŽNA!
