Mješovita srednja škola u Sanskom Mostu je nekada bila mjesto ugodnog rada i boravka. Ljudi su s voljom i ogromnim entuzijazmom dolazili na posao, družili se, radili svoj posao kako su najbolje znali i umjeli, a kao rezultat toga, iz škole su svake godine izlazile generacije učenika obogaćene i u stručnom i u vaspitnom smislu.
Nažalost, sve ovo je sada samo pluskvamperfekt, odnosno prošlo svršeno vrijeme. Toga više nema. Kao da je sve zaustavljeno. Profesori se kao sjenke kreću hodnicima škole i najsretniji su kada su u učionici sa svojim učenicima, jer im ta učionica dođe bar kao privremeno utočište i zaštita. U zbornici više nema smijeha, nema pričanja viceva, nema razgovora o onome što bi trebalo da se uradi, nema skoro nikakvih razgovora. Zavladao je teror, strah, nesigurnost i zabrinutost.
A, sve je počelo 12.02.2014. godine, kada je, nakon opravdanih demonstracija nezadovoljnih građana Sanskog Mosta lokalna SDA vrhuška uvidjela svoju priliku i smijenila dotadašnju direktoricu "zbog učešća učenika na protestima", iako je taj dan broj učenika koji su izostali sa nastave bio čak i ispod uobičajenog svakodnevnog broja.
Na poziciju direktora škole, kako to običo biva, postavljen je jedan od najlošijih profesora u historiji ove škole, ali je on, kao takav, bio idealan izbor, obzirom da je samo na taj način mogao da zauzme poziciju na koju je prije toga nekoliko puta bezuspješno jurišao, ali su tada u Školskom odboru, za razliku od ovoga sada, bili časni ljudi, koji nisu dozvolili da jedan takav lik upitnih moralnih i stručnih kvaliteta dođe na tako odgovornu poziciju. Izbor je pao na Seada Midžana.
Nažalost, sada dolazimo do one poznate Andrićeve izjave:
Dođu tako vremena,
kada pamet zašuti,
budala progovori,
a fukara se obogati.
Mješovitu srednju školu u Sanskom Mostu su sada zadesila upravo takva vremena.
Predsjednica Školskog odbora Murisa Cerić, uz pomoć još jednog člana iz reda zaposlenih vjeroučitelja Mirze Nuhanovića, zajedno sa nesposobnim direktorom Seadom Midžanom, te SDA poslušnikom iz Centra za socijalni rad Mirzom Omićem, kao i FIS-ovom trgovkinjom Medihom Duračak, kao ostalim članovima nepotpunog Školskog odbora (nema predstavnika osnivača, obzirom da se resorno Ministarstvo, nakon "provale" s ribočuvarem Čelić Emsudom, više nije htjelo "provaljivati"), doveli su ovu nekada respektabilnu javnu ustanovu na do sada najniže grane.
Međuljudski odnosi su gori nego ikada do sada, učenici na takmičenjima ne postižu nikakve rezultate, materijalni uslovi rada škole nisu bili nikada gori, djeca na praktičnoj nastavi nemaju osnovna nastavna sredstva, kako bi ta praksa na nešto ličila i kako onda od njih očekivati da, završetkom svoga obrazovanja, budu pripremljeni za uključivanje u odgovarajuće stručne aktivnosti?
Čak i ono što je svojim radom obezbijedio bivši direktor škole, a sada penzioner gospodin Hamid Huzejrović, a radi se o najmodernijoj CNC glodalici, sadašnji direktor Sead Midžan je zaključao i ne dozvoljava da se učenici na njoj educiraju. On, izgleda, polazi od sebe, pošto vjerovatno ne zna ni šta znači skraćenica CNC, a kamoli koja joj je svrha i kako funkcioniše. Za razliku od njega, u onoj školi ima djece koja su neke stvari dobro savladala, ali koja su, ovom Midžanovom odlukom, onemogućena da se dalje obrazuju i usavršavaju u primjeni ovih najsavremenijih tehnologija.
Obzirom na način kako se je raspala prethodo formirana Disciplinska komisija, kada su dva časna člana rekla da pod uslovom da ostanu bez posla ne žele da učestvuju u unaprijed pripremljenoj farsi, direktor Sead Midžan, uz podršku Murise Cerić i Mirze Nuhanovića, već duže od dvadeset dana pokušavaju da formiraju drugu Disciplinsku komisiju, ali imaju problem, jer niko ne želi da bude član iste, obzirom da je jasno za koga se sada sprema ta komisija i ono što bi ona trebalo da radi.
Čak je danas održana i posebna sjednica Nastavničkog vijeća, na kojoj je to bila osnovna tačka dnevnog reda, međutim, rezultat je ostao isti. Niko ne želi da učestvuje u ovim prljavim poslovima.
Međutim, ovdje je u pitanju spašavanje vlastite guzice. Midžan Sead je suočen sa drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću, koja treba da potvrdi već donesenu prvostepenu presudu Opštinskog suda u Sanskom Mostu, koja nalaže školi da u roku od 15 dana na dužnost vrati nelegalno smijenjenu direktoricu i to je uzročnik svih problema i ovakvih aktivnosti Midžana i njegove nečasne bratije.
Jedno je davati svome potomku-sinčiću, zaposleniku škole na određeno vrijeme, da nelegalno koristi službeni telefon škole u privatno-stranačke svrhe, a sasvim drugo je časnim ljudima pokušavati napakostiti optužujući ih za stvari i aktivnosti u kojima je i sam učestvovao, kao što je to slučaj sa prodajom mašine za proizvodnju briketa, koju je prodao upravo Midžan Sead, kao član komisije čiji je to zadatak bio, a poslije za to lažno optužio bivšu direktoricu. O ovome sam pisao u posebnom blogu.
Nažalost, ovdje je izostala pravovremena i odgovarajuća akcija i Ministarstva obrazovanja, ali i inspekcijskih organa, koji, dal' namjerno, dal' kao posljedica neznanja, uvijek kasne za "pi polovina" za događajima i aktivnostima koje bi trebalo da, po službenoj dužnosti, urade.
Inspekcija se je zadnjih dana, ipak, pokrenula iz tog letargičnog stanja i baš će biti zanimljivo vidjeti da li će škola i Sead Midžan ispuniti zahtjeve inspekcije, vezano za donošenje preuranjenih i nelegalnih odluka o suspenzijama, koje je Midžan Sead nelegalno dijelio "šakom i kapom".
Do tada, teror u Mješovitoj srednjoj školi u Sanskom Mostu se nastavlja, mobing kojeg vrši direktor škole se ne prekida, a radnici se, jedan po jedan, čak odvode i u zgradu Policijske stanice u Sanskom Mostu, radi nekakve kriminalističke obrade.
Kako onda da ljudi u takvim uslovima budu posvećeni poslu za koji su (bi trebalo da su) plaćeni?
Prema onome što se sada događa u Mješovitoj srednjoj školi u Sanskom Mostu, direktor Midžan Sead najviše podsjeća na nesposobnog vizantijskog vladara Isaka II Anđela, koji je za svoje desetogodišnje vladavine (1185-1195) uspio da poništi sve pozitivne tekovine svojih prethodnika i na taj način totalno oslabi do tada najjaču balkansku silu.
Prijatelji, bivši učenici i zaposlenici ove škole se nadaju da će pomahnitalog Midžana neko ipak spriječiti u tom njegovom luđačkom naumu.
