Utorak, 24.02.2015. godine
Kada promašeni zastupnik "analizira" budžet
Kada promašeni zastupnik "analizira" budžet
Unsko-sanski kanton ima tu (ne)sreću da skoro svake godine osnovni politički dokument (budžet) usvaja na samom kraju dozvoljenog roka. Ništa drugačije nije bilo ni prošle 2014. godine, kada je Skupština Unsko-sanskog kantona zasjedala bukvalno posljednji dan, 31.03. u namjeri da se usvoji budžet za tekuću godinu i omogući koliko-toliko normalan nastavak života na području Kantona.
Mijenjali su se zastupnici za skupštinskom govornicom, kako oni pozicioni, tako i oni tzv. opozicioni, obzirom da je baš među njima bilo onih koji su se, poput suncokreta, okretali kako se tadašnji premijer kreće.
Jedan od tih "suncokreta" bio je i tadašnji SBB zastupnik u kantonalnoj skupštini Nermin Bećirbegović-Nero (ili Lero, još nisam uspio razriješiti tu dilemu), koji je za sebe volio reći da je "ozbiljan političar" i da se ponaša kao "konstruktivna opozicija", ma šta taj izraz u stvarnosti značio. Najčešće - ništa.
Elem, u trenucima kada su svi u skupštinskoj sali, ali i mnogi gledaoci ispred TV ekrana i slušaoci radija USK očekivali jednu od dvije moguće opcije Nerinog-Lerinog (ovo definitivno moram iskristalisati) obraćanja (ili samohvalisanje ili podrška tadašnjem premijeru), pošto "nije do njega" da govori o budžetu, on je, ničim izazvan, počeo da čita nekakvu "krivičnu prijavu", potpisanu od strane tada v.d. direktora škole Midžan Seada, koja je navodno, podnesena protiv moje supruge i, nakon februarskih protesta, nezakonito smijenjene direktorice Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu (o čemu postoji i prvostepena sudska presuda) i mene. Ljudi su se počeli zgledati, jer su se iznenadili ovakvom "tematskom pristupu", ali zastupničko vrijeme za "konstruktivnu raspravu" mu nisu mogli oduzeti.
Nero (Lero) je tada čitao već spominjanu "krivičnu prijavu" protiv Maide i mene, a pod tačkom 2. je govorio o nekakvoj "neovlaštenoj prodaji mašine za proizvodnju briketa" i to, ni manje, ni više nego "bez odobrenja organa Ministarstva za obrazovanje i Vlade USK". Kada čovjek ovo sluša, nekako mu se sam po sebi javi nekakav poriv da pronađe te "zločeste" Habiboviće i sam pravdu istjera na čistac.
Nero (Lero) je tada čitao već spominjanu "krivičnu prijavu" protiv Maide i mene, a pod tačkom 2. je govorio o nekakvoj "neovlaštenoj prodaji mašine za proizvodnju briketa" i to, ni manje, ni više nego "bez odobrenja organa Ministarstva za obrazovanje i Vlade USK". Kada čovjek ovo sluša, nekako mu se sam po sebi javi nekakav poriv da pronađe te "zločeste" Habiboviće i sam pravdu istjera na čistac.
Dio tzv. "krivične prijave", koju je Midžan Sead podnio protiv moje supruge i mene, a koju je Bećirbegović pročitao na Skupštini USK i koja nikada i nigdje nije prihvaćena ni procesuirana (osim u izlaznoj pošti sanske Mješovite srednje škole)
Međutim, da li je to baš tako? Da li su osobe, koje se ovdje okrivljuju za izuzetno teška krivična djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja, krađe i utaje, one koje su stvarno i učestvovale u svemu tome ili, možda, baš i nisu?
Šta ako je akter cijele ove priče o prodaji briketare neko drugi? Šta ako je to sam Midžan Sead?
No, pustimo nagađanja i pretpostavke. Uvijek je najbolje izmaknuti se malkice u stranu i jednostavno pustiti da argumenti i dokumenti pričaju svoju priču. Neka tako bude i u ovome slučaju.
Kada dokumenti sami pričaju svoju priču...
Cijela priča, u stvari, počinje 25.09.2013. godine, kada Školski odbor Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu, pod predsjedanjem gospodina Besima Talića, donosi odluku kojom se "odobrava prodaja briketare" i to putem licitacije. Istom odlukom, formirana je i komisija za provođenje licitacije u sastavu:
1. Vojniković Dževad, predsjednik - nastavnik praktične nastave, koji je obavljao i poslove skladištara
2. Avdić Jasna, član - profesorica ekonomske grupe predmeta i
3. MIDŽAN SEAD, član - profesor mašinske grupe predmeta.
Da, ispravno je napisano. Čovjek koji je, radi sitnih i pokvarenih interesa, podnio "krivičnu prijavu" protiv moje supruge i mene, a čiji je sastavni dio i "neovlaštena prodaja briketare" je, u stvari, čovjek koji je, za razliku od tadašnje direktorice škole, protiv koje je i podnio tzv. "krivičnu prijavu", od početka učestvovao u cijeloj priči oko prodaje predmetne briketare. Međutim, ovdje je trebalo postići dva efekta, pa makar se to ostvarilo i iznošenjem bezočnih laži.
Trebalo je pokazati da je nezakonita odluka (potvrđeno presudom Opštinskog suda u Sanskom Mostu 03.10.2014. godine) o smjeni direktorice bila ispravna, te tako opravdati dolazak na to mjesto jednog od najlošijih profesora u historiji ove škole, što pokazuju i zvanične ocjene prethodnih direktora škole, ali i ocjene njegovih dosadašnjih učenika.
Druga stvar, trebalo je da propali SBB političar i tadašnji zastupnik u Skupštini USK Nermin Bećirbegović (Nero ili Lero-ovo definitivno treba tačno utvrditi) pokuša da ućari neki politički poen, kako bi imao razloga da svojom "borbom protiv korupcije i nepotizma" (a, bivši premijer Lipovača mu u Elektrodistribuciji Bihać, preko svoga oca, zaposlio brata keramičara, kao električara) pokuša da povrati nepovratno poljuljani i, u stvarnosti, nikad posjedovani, ugled časnog čovjeka i političara.
Na istoj sjednici, Školski odbor, kao organ upravljanja školom, donosi odluku o raspisivanju "javnog oglasa o prodaji stalnog sredstva-briketare, putem javnih ponuda", određujući, tom prilikom, i početnu cijenu od 1.500 KM.
Taj Javni oglas je dana 15.11.2013. godine objavljen i u krajiškom glasilu "Unsko-sanske novine KRAJINA" i to na strani 29. Dakle, svi oni koji su smatrali da treba da učestvuju u ovome, imali su javno dostupna saznanja i priliku za to.
Da je ovaj Javni oglas zbilja i oglašen u navedenom regionalnom glasilu, potvrđuje račun broj IR130843 u iznosu od 87,75 KM, kojeg je JP "Unsko-sanske novine" d.o.o. ispostavilo Mješovitoj srednjoj školi u Sanskom Mostu 15.11.2013. godine.
Na objavljeni javni oglas javila su se tri ponuđača, s različitim iznosom ponuda, a svaka od njih je bila veća od iznosa početne cijene, navedene u samom oglasu.
Shodno dobijenim ponudama, komisija, koja je formirana isključivo za prodaju ovoga stalnoga sredstva, je, na svojoj sjednici od 29.11.2013. godine, a shodno Zakonu o javnim nabavkama, u 10,30 sati izvršila otvaranje dobijenih ponuda, što je ovjereno potpisima članova komisije u tački 5 zakonom definisane tabele, gdje su se sva tri člana, pa i "krivičnoprijavljivač" Midžan Sead uredno potpisali.
Na istoj sjednici, komisija je uradila i klasifikaciju dobijenih ponuda i istu izrazila u formi tabele, kako to pomenuti zakon i nalaže.
Komisija je, na kraju, konstatovala da je najbolju ponudu dao gospodin Bahtić Mirzet.
Shodno podacima do kojih je došla formirana nadležna komisija, te na osnovu njihovog izvještaja, direktorica škole Maida Cepić-Habibović dana 03.12.2013. godine o svemu obavještava nadležno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK, navodeći sve potrebne podatke o dotadašnjim aktivnostima, ali i one koje su potrebne za dalje praćenje i realizaciju ove aktivnosti.
I u tom dokumentu broj 01-61-748 je jasno navedeno ime Seada Midžana kao člana tročlane komisije, koja je provela sve aktivnosti vezano za prodaju pomenute briketare.
Ovim se u potpunosti i argumentovano negira tvrdnja Seada Midžana, navedena u tzv. "krivičnoj prijavi", kako je briketara prodana "bez znanja nadležnog Ministarstva" i da je ista "neovlašteno prodana kao neispravna za nerealnu vrijednost". Ministarstvo je itekako bilo o svemu obaviješteno i imalo je potpuni uvid u cijeli tok događaja.
Posljednja rečenica iz ovoga dijela tzv. "krivične prijave", a koju je iz nečasnih i podlih pobuda sastavio i potpisao Midžan Sead govori da je direktorica Maida Cepić-Habibović predmetnu mašinu prodala, "čime je prisvojila novac i znatno oštetila Budžet USK".
Da su "u laži zbilja kratke noge" upravo potvrđuje ova stavka i tvrdnja ovoga "časnog i odgovornog zaposlenika, koji želi ukazati na kriminalne radnje koje su se dešavale u vrijeme koje je prethodilo njegovom izboru", koji pri tome ponovno ostajući nedorečen, ne govoreći da ga je na mjesto v.d. direktora postavio njegov sin, izaslanik vladajuće stranke, a on, opet, tom istom sinu, obezbijedio mjesto predavača u toj istoj školi, bez ikakvog raspisanog konkursa.
Osim gore prikazane uplatnice iz Sparkasse banke, od 04.12.2013. godine u 12:06:18 sati, kojom je gospodin Bahtić Mirzet dokazao da je iznos od 1.600 KM uplatio u svrhu "uplate briketare prodane putem javnih ponuda", a na račun primaoca "JU MSŠ Sanski Most", kao dokaznica da je uplaćeni novac zaista i "legao" na račun škole, može poslužiti i izvadak iz Ministarstva finansija u Vladi Unsko-sanskog kantona (broj naloga 78651, s datumom knjiženja od 05.12.2013.), gdje se jasno vidi da je 04.12.2013. godine na račun škole uplaćen iznos od 1.600 KM i da ga je uplatio gospodin Bahtić Mirzet.
Umjesto zaključka
Šta reći na kraju ovoga dijela ove mučne i strašne priče?
Naravno da mi svi dokumenti, koje sam prethodno prezentovao, ostavljaju potpuno pravo da sada, bez imalo ustručavanja, kažem o Seadu Midžanu sve najgore, što uopšte ne bi bilo daleko od istine.
Međutim, postavlja se opravdano pitanje da li tu vrstu "pažnje" taj (ne)čovjek zaista i zaslužuje?
Šta ako je akter cijele ove priče o prodaji briketare neko drugi? Šta ako je to sam Midžan Sead?
No, pustimo nagađanja i pretpostavke. Uvijek je najbolje izmaknuti se malkice u stranu i jednostavno pustiti da argumenti i dokumenti pričaju svoju priču. Neka tako bude i u ovome slučaju.
Kada dokumenti sami pričaju svoju priču...
Cijela priča, u stvari, počinje 25.09.2013. godine, kada Školski odbor Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu, pod predsjedanjem gospodina Besima Talića, donosi odluku kojom se "odobrava prodaja briketare" i to putem licitacije. Istom odlukom, formirana je i komisija za provođenje licitacije u sastavu:
1. Vojniković Dževad, predsjednik - nastavnik praktične nastave, koji je obavljao i poslove skladištara
2. Avdić Jasna, član - profesorica ekonomske grupe predmeta i
3. MIDŽAN SEAD, član - profesor mašinske grupe predmeta.
Da, ispravno je napisano. Čovjek koji je, radi sitnih i pokvarenih interesa, podnio "krivičnu prijavu" protiv moje supruge i mene, a čiji je sastavni dio i "neovlaštena prodaja briketare" je, u stvari, čovjek koji je, za razliku od tadašnje direktorice škole, protiv koje je i podnio tzv. "krivičnu prijavu", od početka učestvovao u cijeloj priči oko prodaje predmetne briketare. Međutim, ovdje je trebalo postići dva efekta, pa makar se to ostvarilo i iznošenjem bezočnih laži.
Trebalo je pokazati da je nezakonita odluka (potvrđeno presudom Opštinskog suda u Sanskom Mostu 03.10.2014. godine) o smjeni direktorice bila ispravna, te tako opravdati dolazak na to mjesto jednog od najlošijih profesora u historiji ove škole, što pokazuju i zvanične ocjene prethodnih direktora škole, ali i ocjene njegovih dosadašnjih učenika.
Druga stvar, trebalo je da propali SBB političar i tadašnji zastupnik u Skupštini USK Nermin Bećirbegović (Nero ili Lero-ovo definitivno treba tačno utvrditi) pokuša da ućari neki politički poen, kako bi imao razloga da svojom "borbom protiv korupcije i nepotizma" (a, bivši premijer Lipovača mu u Elektrodistribuciji Bihać, preko svoga oca, zaposlio brata keramičara, kao električara) pokuša da povrati nepovratno poljuljani i, u stvarnosti, nikad posjedovani, ugled časnog čovjeka i političara.
Bivši SBB zastupnik i promašeni političar Nermin Bećirbegović (Nero-Lero)
Na istoj sjednici, Školski odbor, kao organ upravljanja školom, donosi odluku o raspisivanju "javnog oglasa o prodaji stalnog sredstva-briketare, putem javnih ponuda", određujući, tom prilikom, i početnu cijenu od 1.500 KM.
Taj Javni oglas je dana 15.11.2013. godine objavljen i u krajiškom glasilu "Unsko-sanske novine KRAJINA" i to na strani 29. Dakle, svi oni koji su smatrali da treba da učestvuju u ovome, imali su javno dostupna saznanja i priliku za to.
Da je ovaj Javni oglas zbilja i oglašen u navedenom regionalnom glasilu, potvrđuje račun broj IR130843 u iznosu od 87,75 KM, kojeg je JP "Unsko-sanske novine" d.o.o. ispostavilo Mješovitoj srednjoj školi u Sanskom Mostu 15.11.2013. godine.
Na objavljeni javni oglas javila su se tri ponuđača, s različitim iznosom ponuda, a svaka od njih je bila veća od iznosa početne cijene, navedene u samom oglasu.
Shodno dobijenim ponudama, komisija, koja je formirana isključivo za prodaju ovoga stalnoga sredstva, je, na svojoj sjednici od 29.11.2013. godine, a shodno Zakonu o javnim nabavkama, u 10,30 sati izvršila otvaranje dobijenih ponuda, što je ovjereno potpisima članova komisije u tački 5 zakonom definisane tabele, gdje su se sva tri člana, pa i "krivičnoprijavljivač" Midžan Sead uredno potpisali.
Na istoj sjednici, komisija je uradila i klasifikaciju dobijenih ponuda i istu izrazila u formi tabele, kako to pomenuti zakon i nalaže.
Komisija je, na kraju, konstatovala da je najbolju ponudu dao gospodin Bahtić Mirzet.
Shodno podacima do kojih je došla formirana nadležna komisija, te na osnovu njihovog izvještaja, direktorica škole Maida Cepić-Habibović dana 03.12.2013. godine o svemu obavještava nadležno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK, navodeći sve potrebne podatke o dotadašnjim aktivnostima, ali i one koje su potrebne za dalje praćenje i realizaciju ove aktivnosti.
I u tom dokumentu broj 01-61-748 je jasno navedeno ime Seada Midžana kao člana tročlane komisije, koja je provela sve aktivnosti vezano za prodaju pomenute briketare.
Ovim se u potpunosti i argumentovano negira tvrdnja Seada Midžana, navedena u tzv. "krivičnoj prijavi", kako je briketara prodana "bez znanja nadležnog Ministarstva" i da je ista "neovlašteno prodana kao neispravna za nerealnu vrijednost". Ministarstvo je itekako bilo o svemu obaviješteno i imalo je potpuni uvid u cijeli tok događaja.
Posljednja rečenica iz ovoga dijela tzv. "krivične prijave", a koju je iz nečasnih i podlih pobuda sastavio i potpisao Midžan Sead govori da je direktorica Maida Cepić-Habibović predmetnu mašinu prodala, "čime je prisvojila novac i znatno oštetila Budžet USK".
Da su "u laži zbilja kratke noge" upravo potvrđuje ova stavka i tvrdnja ovoga "časnog i odgovornog zaposlenika, koji želi ukazati na kriminalne radnje koje su se dešavale u vrijeme koje je prethodilo njegovom izboru", koji pri tome ponovno ostajući nedorečen, ne govoreći da ga je na mjesto v.d. direktora postavio njegov sin, izaslanik vladajuće stranke, a on, opet, tom istom sinu, obezbijedio mjesto predavača u toj istoj školi, bez ikakvog raspisanog konkursa.
Završni dio tzv. "krivične prijave" koju je podnio "časni i odgovorni zaposlenik" Midžan Sead
Osim gore prikazane uplatnice iz Sparkasse banke, od 04.12.2013. godine u 12:06:18 sati, kojom je gospodin Bahtić Mirzet dokazao da je iznos od 1.600 KM uplatio u svrhu "uplate briketare prodane putem javnih ponuda", a na račun primaoca "JU MSŠ Sanski Most", kao dokaznica da je uplaćeni novac zaista i "legao" na račun škole, može poslužiti i izvadak iz Ministarstva finansija u Vladi Unsko-sanskog kantona (broj naloga 78651, s datumom knjiženja od 05.12.2013.), gdje se jasno vidi da je 04.12.2013. godine na račun škole uplaćen iznos od 1.600 KM i da ga je uplatio gospodin Bahtić Mirzet.
Umjesto zaključka
Šta reći na kraju ovoga dijela ove mučne i strašne priče?
Naravno da mi svi dokumenti, koje sam prethodno prezentovao, ostavljaju potpuno pravo da sada, bez imalo ustručavanja, kažem o Seadu Midžanu sve najgore, što uopšte ne bi bilo daleko od istine.
Međutim, postavlja se opravdano pitanje da li tu vrstu "pažnje" taj (ne)čovjek zaista i zaslužuje?
Svakom od čitalaca ću ostaviti da sam donese odgovarajući zaključak, jer u zdrav razum vas "o razumom obdareni" (Kur'an: Al-Baqarah, 197) uopšte ne sumnjam.
Umjesto toga, postavio bih pitanje ljudima koji su odgovorni (kako neprikladna riječ za ovakvu situaciju) što je jedan ovako nečastan čovjek došao na čelo jedne časne ustanove, kao što je vaspitno-obrazovna ustanova (škola). Šta on, kao čelni čovjek škole, a samo nakon ovih jasnih dokaza, može ponuditi toj našoj mladosti, kako u sferi "vaspitanja", tako i u sferi "obrazovanja"?
Kako možemo graditi državu, društvo i našu budućnost na mladim naraštajima koje i sami, podržavajući ovakvog direktora i odluke koje donosi, odgajamo na lažima, nemoralu, prevarama i obmanama?
Je li to škola 21. vijeka kojoj svi težimo? Jesu li to vrijednosti koje naši učenici, naša djeca, treba iz nje da ponesu? Da ponesu laž, umjesto istine?
Kao i u svim drugim segmentima života na ovome svijetu, tako i po pitanju istine i laži, postoje određene zakonitosti po kojima se sve odvija. Za sve što postoji na ovome svijetu možemo dati jednu generalnu podjelu. Tako sva djela, vjerovanja, pojave, riječi i stvari, možemo podijeliti na istinu i laž. Ovdje je, definitivno, jasno ko je govorio istinu, a ko laž.
Uzvišeni Allah rekao je: ''Zar poslije Istine ima išta osim zablude?''(Kur'an, Junus, 32.), ali i
"O, kako će prebivalište onih koji su se oholili - grozno biti!" (Kur'an, En-Nahl, 29).
"O, kako će prebivalište onih koji su se oholili - grozno biti!" (Kur'an, En-Nahl, 29).
U nastavku: SUSPENZIJA I OTKAZ
Nema komentara:
Objavi komentar